Da je Zemlja dovoljno velika: Spalionice otpada, da ili ne?
Problem sa kojima se danas suočavamo je stvaranje sve veće količine otpada. Baterije, akumulatori ili pak milijarde plastičnih vrećica provlače se po okeanima, zagađuju livade, proplanke, šume što i te kako ugrožava svet oko nas.
Postavlja se pitanje šta se sve može učiniti povodom toga i da li su spalionice otpada pravo rešenje.
Kao alternartiva gomilanju otpada pojavilo se rešenje u vidu spalionice otpada. Spaljivanje je proces obrade otpada koji uključuje izgaranje organskih materija u otpadnim materijalima. Spaljivanje i drugi visoko-temperaturni tretmani za obradu otpada nazivaju se "termička obrada". Spalionice smanjuju volumen otpada (prethodno komprimiranog u kamionima za odvoz otpada) za 95-96%. Kamioni za odvoz otpada često imaju ugrađen kompresor pa smanjuju zapreminu otpada pre isporuke spalionicama.
To znači da se umesto odlaganja, spaljivanjem otpada značajno smanjuje količina i prostor za odlaganje otpada. Spalionice se smatraju higijensko-sanitarnim jedinicama. Iako se ovo čini suludnim, one to zaista jesu. Spalionice otpada koja se pridržavaju svih standarda i pravila, u svojoj konstrukciji imaju ugrađene filtere koji uklanjaju 99% prašine i štetnih elemenata iz dima koji nastaje spaljivanjem.
Gas metan (CH4) koji se oslobađa prilikom truljenja otpada na deponijama, 20 puta je reaktivniji u odnosu na onaj koji u tragovima napušta spalionice. Metan je između ostalog jedan od gasova koji doprinosi jačanju efekta staklene bašte.
Spalionice svakako remete normalan život ukoliko se nađu u naseljenom mestu pa je obično praksa smestiti ih malo dalje od grada kako buka i smrad od kamiona koji dovoze smeće ne bi remetili gradski život.
Dakle, koja je konačna presuda?
Spalionice otpada emituju u atmosferu određenu količinu gasova staklene bašte, ali je ipak mnogo manja od one koje bi se emitovale iz otpada kada se nađe na deponijama.
Izvor: Eko kutak