Profilirao si se kao vodeći graffiti artist u Zagrebu. Koliko je teško biti istodobno i hiperealistički umetnik i imati ulični kredibilitet?
OK, odmah da kažem da sam jedan od prvih, odnosno mogu slobodno reći prvi graffiti umjetnik druge generacije zagrebačkih graffiti crtača. Prvi puta sam u ruke uzeo sprej 1987. no moja graffiti karijera počinje 1991/92. Na graffiti sceni sam zaista sve crtao, ilegalne i legalne graffite, proputovao po cijeloj Europi i crtao u puno gradova. Sa kolegama sam radio graffiti magazin ZGBKAOS koji je izlazio od 1995-2001. a danas radim graffiti radionice, organiziram dječje graffiti rođendane, trenutno radim na pripremi vlastite izložbe… a jesam li sam vodeći umjetnik? To ne, ipak su to mlade snage, svježa krv i ideje… ja trenutno uz klasične graffite radim i stencile, odnosno aktivan sam i u dijelu scene koja se danas popularno voli nazivati Street Art. Stencili su zidne slike koje nastaju izrezivanje šablona… Hiperrealizam kod Stencila nije prisutan, a ulični kredibilitet je građen godinama…
Ko ti je uzor? Banksy ili si više orijentisan na uličnu školu grafita?
Uzora ima više, a Banksy je zaista jedan od top svjetskih imena onog drugog dijela scene – Street Arta. Ja volim oba smjera, i uličnu školu, odnosno klasične graffite - velika slova, tagovi i pisanje svog imena, možda u smislu poruke - I was here… ali volim i Street Art – dakle stencile te sve oblike ulične umjetnosti. U današnje doba interneta gdje je sve vrlo lako i brzo dostupno, nailazim sve češće na toliko dobrih radova raznih uličnih umjetnika da mi ih je teško i pobrojati.
Zašto rock'n'roll kao inspiracija? Vidljivo je da tema muzičara dominira tvojim radovima.
Muzika mi je uvijek bila bitna u životu počevši od puberteta te u konačnici i dan danas kada sa svojom djecom odlazim na koncerte ili festivale ( jedva čekamo da korona prođe) gdje im imam priliku pričati o tome kako je to bilo prije i bilo je bolje.. eh, baš sam ostario… zapravo sve je u Rock’N’Rollu… Sex-Drugs-RnR.. zar ne? Vrlo inspirativno… neke od svojih zvijezda sam odlučio ovjekovječiti i u radovima te sam 2016. imao izložbu koju sam nazvao „Rock’n’roll will never die“… 2019. Punk’s Not Dead... ne umiru baš kao i graffiti…
Ti si takođe i veliki poznavalac vina – pričaj nam o tom delu tvog rada i ličnosti.
Ja samo volim uživati (povremeno i s mjerom) u dobroj čaši vina… ima već 13 godina kako zapravo zapisujem odnosno registriram što pijem tako da sam sakupio priličan broj impresija oko popijenih vina. Ne samo da pišem nego sakupljam i etikete sa boca… da, da.. svaku, ili gotovo svaku uspijevam odlijepiti i sačuvati.. uz par rečenica koje i napišem… Štos je kada me prijatelji pitaju što smo ono pili kod tebe prije 7-8-9 godina??? Samo pogledam u arhivu i prisjetim se što smo pili, kakvo je vino bilo i tko je sve bio prisutan… možda mi je to kao neki dnevnik prikrivenog pijanca… A uspio sam povezati i graffite i vino… evo baš početkom godine smo kolega Modul 8 i ja oslikali poznatu vinariju Lunika iz Kanfanara u Istri.
2019. u jesen si napravio izložbu u poznatoj galeriji Greta. Taman kad su krenule dobre stvari, perspektive izložbi u Australiji i slično, sve se zatvorilo. Kako si preživeo pandemiju? Šta se desilo i koji su planovi za ubuduće?
Da, 2019. sam imao samostalnu izložbu u Galeriji GRETA koja nažalost više ne radi jer je jako oštećena u zagrebačkom zemljotresu. Početkom 2020. dolazi do zatvaranja ali nekako kad se sve zbroji i ta, krizna-korona godina je ipak prošla dobro. Uspio sam imati već ranije dogovorene dvije skupne izložbe u Australiji., tri u Njemačkoj od kojih sam na dvije bio i osobno prisutan te prošle jeseni i veliku samostalno izložbu u Fotogaleriji u Ljubljani. Zapravo sve je dobro ispalo.
Planovi? Ove bi godine trebao imati dvije izložbe u Puli i Mariboru, te jednu manju u Zagrebu u aprilu. Puno radim i stvaram i zapravo sam stalno u pogonu… kako bi nekada rekli: Nema odmora dok traje obnova!
