Dan kada je u Sarajevu umrla Evropa

"Pre dvadeset godina je u BiH počeo rat, koji je izazvao najviše krvi na području bivše Jugoslavije", piše list i dodaje da su "Evropska unija (EU) i SAD 6.aprila 1992.godine priznali nezavisnost BiH" dok su "srpska paravojska i JNA počeli otvorene topovske napade na opkoljeno Sarajevo".

Dugu analizu događaja u BiH list pocinje sa "pripremama na rat koje su počele već mnogo pre", i s time da "prva upozorenja levice da će pobeda antikomunističke koalicije, koju su činile Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) odvesti BiH u rat nije još niko uzimao za ozbiljno".

List završava analizu ocenom "kako na rat gledaju oni koji su se rodili nakon njega", i konstatuje da školski udžbenici "novonastalih država na Balkanu dvadeset godina nakon rata odgajaju decu za buduće mržnje".

Autor drugog teksta na istoj stranici, "Kada je u Sarajevu umrla Evropa," kroz svedočenja tadašnjeg programskog direktora Televizije Sarajevo Nenada Pejića, pisca Dževada Karahasana i muftije Islamske zajednice Mustafe Cerića govori kako su "evropski centri moći neprestano relativizovali bosansku krizu".

"Evropski centri moći su neprestano relativizirali bosansku krizu i nikada nisu rekli bobu bob", sarađivali sa Miloševićem, jer su mislili da će na taj način kontrolisati ceo Balkan.

Rat je prekinula Amerika, ali tek nakon pokolja u Srebrenici, ali BiH je prema rečima Karahasana i nakon rata "u velikoj krizi" "jer je sa Dejtonskim sporazumom Bosni nametnuta struktura, koja ni pravno ni logično nije moguća", a "kada neko pokuša da ga promeni, strani i domaći birokrati to brzo zaustave kako ne bi narušili ravnotežu i mir".

Zato je "jedini mir u Bosni danas mir na grobljima", kaže autor i završava da i "groblja neprestano prekopavaju tako da ga više nema ni tamo".

Aleksandar Mlač, dopisnik agencije Beta
LJUBLJANA, 6. aprila 2012.