Zdravko Čolić

Zdravko Čolić je rođen 30. maja 1951. godine u Sarajevu. Bio je talentovan za recitovanje i glumu, pa je primljen u Pionirsko pozorište gde je učestvovao u predstavama „Dečaci Pavlove ulice“ i „Kekec i Mojca“.

Muzikom se u to vreme bavio iz hobija; išao je u muzičku školu i učio je da svira gitaru. Sa drugom Bracom Isovićem je svirao za prijatelje u parku, a u lokalnim okvirima su bili poznati kao duet „Čola i Isa sa Grbavice“.

Prvi honorar:
U drugom razredu gimnazije, sa prijateljem je otišao da provede praznike u očevoj vikendici u Baošićima; na predlog prijatelja Čolić se prijavio za takmičenje pevača amatera u Bijeloj. Izveo je pesmu Bitlsa „Lady Madonna“ i osvojio drugo mesto i svoj prvi pevački honorar.

Shvativši da muzika može da čini njegovu karijeru, Čolić se priključio grupi „Mladi i lijepi“, a 1969. godine je prešao u „Ambasadore“, koje se kasnije izmenila i nastali su „Novi ambasadori“. „Novi ambasadori“.

Nakon nastupa na jednom festivalu gde su učestvovali i „Indeksi“, on dobija ponudu da bude potencijalna zamena u slučaju da Davorin Popović napusti grupu. Nekoliko puta je i nastupao sa njima. Kako se pesma „Plačem za tvojim usnama“ prodala u iznenađujuće velikom tiražu, uspesi „Ambasadora“ su skrenuli pažnju Kornelija Kovača na Zdravka Čolića i on ga je pozvao da postane pevač „Korni grupe“ umesto Dade Topića.

(old_image)

Krajem 1971. godine dolazi u Beograd. U „Korni grupi“ je ostao šest meseci i za to vreme snimio tri pesme, a zatim se vratio u Sarajevo i nastavio studije ekonomije.

Na festivalu „Vaš šlager sezone“ 15. aprila 1972. godine Čolić je izveo pesmu Kemala Montena „Sinoć nisi bila tu“. Tu je pesmu prvobitno trebalo da otpeva Josipa Lisac, ali je ona odustala. Čolić je osvojio treće mesto po izboru publike i nagradu za interpretaciju. Od tog momenta zvanično je počela njegova solo karijera.

Sa pesmom „Gori vatra“ Kemala Montena Čolić je u Luksemburgu predstavljao Jugoslaviju na izboru za Pesmu Evrovizije. Posle toga nizali su se hitovi: „Zvao sam je Emili“, „April u Beogradu“, „Ljubav je samo riječ“...

Prvi studijski album „Ti i ja“ je izašao 1975. godine, a niz jakih pesama „Vagabund“, „Igraš se vatrom“, „Loše vino“ je doveo do masovne histerije devojaka. Producent ploče je bio Kornelije Kovač i tu praksu Čolić nije menjao ni na sledećim albumima. Učestvovao je na festivalima do1977. godine kada se u Zagrebu pojavio sa pesmom „Živiš u oblacima“.

Sledeći album bio je „Ako priđeš bliže“ (1977) i pesme „Pjevam danju, pjevam noću“, „Glavo luda“, „Zagrli me“, „Juče još“, „Jedna zima s Kristinom“ i „Produži dalje“.

1. aprila 1978. godine Čolić je krenuo na jugoslovensku turneju pod nazivom „Putujući zemljotres“, a pratila ga je baletska grupa „Lokice“. Na stadionu su snimljeni i prvi kadrovi dokumentarnog filma o Zdravku „Pjevam danju, pjevam noću“. Film je kasnije pretočen u seriju od četiri epizode i, nekoliko meseci kasnije, posle bioskopske premijere, prikazan na tadašnjoj jugoslovenskoj televiziji.

Nakon odsluženja vojnog roka, u proleće 1980. godine Čolić je objavio album „Zbog tebe“ sa pesmama „Pisaću joj pisma duga“, „Pusti, pusti modu“ i „Pjesmo moja“.

Novi album, „Malo pojačaj radio“, sniman je oktobra 1981. godine u Londonu. Bio je to zaokret ka rok zvuku, a hitovi su bili „Mađarica“, „Nove lakovane cipele“, „Dunav“.

Sledeća ploča, „Šta mi radiš“, sa hitovima kao što su: „Šeri, Šeri“, „Šta mi radiš“ i baladA „Stanica Podlugovi“. Čolić je na turneju još jednom krenuo sa članovima grupe „Generacija 5“ i Lazom Ristovskim.

Najviše je sarađivao sa Kornelijem Kovačom.

Album „Ti si mi u krvi“ izlazi 1985. godine, prvoj koju snima u Beogradu, u studiju „Akvarijus“, Čolić se okrenuo etno zvuku, posebno u numerama „Ruška“, „Sto cigana“ i „Ti možeš sve, al' jedno ne“, ali se kao najveći hit izdvojila balada „Ti si mi u krvi“, koju su zajedno uradili Kornelije i Spomenka Kovač. Usledila je delimična jugoslovenska turneja koja je obuhvatila jadransku obalu, SR Makedoniju, SR Bosnu i Hercegovinu i Sava centar. U to vreme Čolić se privremeno udaljio sa scene, osnovavši sa Bregovićem izdavačku kuću „Kamarad“, na taj način među prvima započinjući privatnu izdavačku delatnost.

Sa albumom „Zdravko Čolić“ vratio se pop zvuku, a 1990. sa Goranom Bregovićem je uradio album „Da ti kažem šta mi je“

(old_image)

Početkom rata u bivšoj Jugoslaviji, Zdravko se preselio u Srbiju, gde je prešla da živi i kompletna njegova porodica.

Posle sedam godina pauze, izdat je deveti Čolićev album, „Kad bi moja bila“, u produkciji Gorana Bregovića. Sa albuma su se izdvojile pesme „Čini ti se grmi“, „Jako, jako slabo srce zavodiš“, kao i balade „Kad bi moja bila“ i „Tabakera“. Zdravko je krajem 1998. godine održao devet rasprodatih koncerata u beogradskom „Sava centru“, a nastupio je i u Prištini, ne obazirući se na sukobe na Kosovu.

Jubilarni deseti album, „Okano“, objavljen je krajem 2000. godine, usledila je i velika turneja koja je kulminirala rasprodatim koncertom na Marakani

Album „Čarolija“ predstavio je 24. decembra 2003. godine. U maju 2004. godine je počela turneja po zemlji i inostranstvu. U oktobru je neplanirano dve večeri zaredom pevao pred beogradskom publikom u novootvorenoj Beogradskoj areni. Koncertima je prisustvovalo preko 50.000 ljudi.

Usledio je album „Zavičaj" 2006. godine. Posle ovog albuma, 30. juna 2007. godine Zdravko je po treći put u karijeri održao koncert na Marakni pred oko 60.000 ljudi, a sam Zdravko je postavio verovatno nedostižan rekord od tri fantastična koncerta na najvećem srpskom stadionu.

Poslednji album „Kad me pogledaš preko ramena“ Zdravko je objavio 2010.

Na beogradskom "Ušću" održao je 25. juna 2011. godine koncert pred oko 100 000 ljudi.

(old_image)

Privatni život

Zdravko Čolić krajem 80-ih godina definitivno prelazi da živi u Beograd. Svojom dugogodišnjom devojkom Aleksandrom, profesorom geografije, oženio se sa 1. maja 2001. godine. Sa njom ima i dve ćerke Unu i Laru. Poznat je i po tome što je uspeo svoj privatni život da sačuva od javnosti, vodeći miran i povučen porodični život, lišen bilo kakvih skandala.

Tokom nesrećnih ratova na tlu bivše Jugoslavije, nije davao nikakve izjave, niti se mešao u politiku što mu je samo povećalo popularnost nakon rata na području bivše Jugoslavije.

Pogledajte još