Umetnost Marine Abramović

Šta li je to performans, pitala sam se, obuzeta neizdrživom znatiželjom da se što pre dočepamo Njujorka, i što pre odemo u Muzej moderne umetnosti, skraćeno MoMA. Spkinja poreklom, Marina Abramović dva i po meseca, zaključno sa krajem maja, prikazuje retrospektivnu izložbu svojih dosadašnjih performansa.

Izložba zauzima ogroman prostor na čak dva sprata u muzeju, gde ona svakodnevno, višečasovno sedi, prijemčiva za posetioce da se sa njom sučele. Bez mimike, pokreta, mirna i nema, u stanju meditacije posmatrajući protok vremena.

SUOČAVANJA
Ljudi, posetioci, kao reka ulaze, prolaze, polako, pažljivo posmatrajući fotografije, video zapise i izložene predmete, pa i čitave ambijente, u kojima je umetnica neslućene mašte, hrabrosti, radoznalosti, kreativnosti, spiritualnosti i promišljanja izvodila svoje performanse.

Performansi u gledaocu izazivanju šok, pitanja koje sam sebi postavlja, a koja se roje i umnožavaju. Šta to ona istražuje i ispituje?

Marina istražuje međusobni odnos između izvođača i publike, limite ljudskog tela, mogućnosti ljudskog uma.

BOL KAO POKRETAČ
Bol je u njenom radu mnogo češće prisutan od sreće i zadovoljstva. "Bol vas menja. Emocionalni bol deblokira energiju omogućavajući vam da pravite duboke rezove i promene u svom dotadašnjem životu.".

Kroz bol dolazite do novih, ponekad suštinski važnih odgovora.

Bol vas razara, ali i pokreće.

OGOLJENOST
Marinini performansi uključuju ljude, nage ljude, zaštićene mnogobrojnim čuvarima reda. Po prvi put se obnaženost na ovaj način prikazuje u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku, .

’’Imponderabilia’’, performans iz 1977. godine, zahteva dvoje golih ljudi, muškarca i ženu (tada su to bili Marina i Ulaj), njen dugogodišnji partner u životu i umetničkom poslu. Na tekućoj prezentaciji u Muzeju smenjuju se različiti parovi, sučeljeni na vratima kroz koja treba da prođe gledalac ne dodirujući ih, hodajući po strani, okrenut licem prema jednom od njih dvoje.

Prvi performans iz 1973. godine, "Ritam 10", prvi je i šok za gledaoca. Koristeći 20 noževa i 2 kasetofona, umetnica igra Ruski rulet ritmično udarajući između prstiju raširene šake. Svaki put kad se poseče, uzima drugi nož i snima operaciju. Posle 20. ozleđivanja pušta traku, sluša zvuke pokušavajući da ponovi istu operaciju, spajajući tako neposrednu prošlost i sadašnjost. ’’Performer podstiče telo da čini nešto što nikada normalno ne bi uradio.’’



TELO I UM
Marina ispituje i stanje besvesnosti. U prvom delu uzima pilulu – lek za katatoničare, stanje ukočenosti mišića, kada čovek ne može da se pomeri satima. Budući zdrava, njeno telo reaguje žestoko na lek, dobija napad nekontrolisanih pokreta. Tada se nalazi u stanju bistrog uma, ona posmatra šta joj se dešava.

U drugom delu uzima pilulu za ljude čija se bolest ogleda u agresiji ili depresiji. Tada ona prisustvuje samo fizički, njen um je blokiran, ona se posle ovog performansa više ničega ne seća.

Ovi prvi performansi gde istražuje povezanost tela i uma, kasnije će je odvesti u Tibet i Australijsku pustinju, gde nastavlja da istražuje sopstvenu izdržljivost.

U projektu gde je bila uključena i publika, doživela je agresiju koja je mogla da je košta života. Ovde je ispitivala odnos publike i performera. ’’Iskustvo koje sam tad stekla je da, ako ostavite da drugi donose odluke, možete lako biti i ubijen’’, rekla je Marina u jednom od intervjua, pošto je obezbeđenje intervenisalo udaljivši agresivnog posetioca.


EGO i IDENTITET
Dugogodišnji Marinin partner u poslu i životu bio je umetnik , čiji je pseudonim bio Ulaj. Marina i Ulaj rođeni su istog dana.
Glavni koncept koji su istraživali je pojedinačni ego i identitet.

Oblačeći se i ponašajući se kao da su blizanci, ostvaruju potpuno međusobno poverenje. Definišu svoje identitete kao ’’fantom identitet’’. Pojedinačni identitet se gubi i nedohvatljiv je.
Boreći se sa sopstvenim egom, oboje ulažu napor da ga potisnu, kreirajući stanje koje nazivaju ’’mrtvo sebstvo’’. U kreaciji performansa povezani preko usta udišu izdahe onog drugog, sve dok ne potroše kiseonik, kada posle 17 minuta oboje padaju u nesvest sa plućima ispunjenim ugljen dioksidom.

Ovim performansom istražuju ideju individualne sposobnosti preuzimanja života druge osobe, međusobnoj razmeni i uništenju.

RASTANCI
Posle dugogodišnje veze i saradnje, Marina i Ulaj se rastaju odlučivši da rastanak bude na duhovnom putovanju penjući se i spuštajući se na kineskom zidu, gde svako polazi sa krajnje suprotne tačke, srećući se na sredini ovog dugačkog puta.

’’Bila nam je potrebna određena forma da prekinemo našu vezu, ispunjenu mistikom, energijom i privlačnošću. Na neki način, to je bilo puno dramatike, kao na primer kraj ljubavne veze na filmu. Ustvari, čovek je uvek sam, šta god da radi.’’

Opisala je ovaj put kao sopstveni povratak fizičkom svetu i svetu prirode, hodajući zidom koji je po kineskom mitu ’’energetski zmaj’’.

Marina Abramović, rođena je u Beogradu 1946. godine. Svoju karijeru započela je ranih 70-ih godina. Za svoje radove dobila je mnoštvo prestižnih nagrada, uključujući Zlatnog lava na Bijenalu u Veneciji, nagrade u Holandiji, internacionalne nagrade, nagrade u Njujorku, postala počasni doktor umetnosti na Plimutskom univerzitetu u Americi....

Od 11. marta do 31. maja 2010. godine u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku je organizovana prva i najveća izložba umetnosti performansa ikad organizovana.

Izložba se bliži kraju.
Oni koji je nisu videli, srećni su što ne znaju šta su propustili.
A ja? Ja sam presrećna što sam videla izložbu, i ponosna što sam sugrađanin jedne ličnosti kao što je Marina Abramović.

Vanda Ignjačević

Pogledajte još