MOJE PUTOVANJE IZ SNOVA: Milutin Bata Karadžić - Japan

Posle niza godina provedenih u privredi, osniva firmu FaVI 1992. godine u Beogradu, Srbija. Osnovan kao distributerska kuća, FaVI se bavio distribucijom različitih, uglavnom stranih filmova na video kasetama, da bi kasnije celokupnu svoju delatnost posvetio distribuciji domaćih filmova, dok je trenutno jedan od vodećih pozorišnih producenata. Predstave u njegovoj produkciji pune sale širom Srbije i regiona, a neke najpoznatije su: "Šovinistička farsa IV", "Vidimo se u Den Hagu", "Tri boje duge", "Pevaj, brate", "Poslednja šansa", "Plastika", "Zlatni lančić od bižuterije"...

Za naš portal opisao je svoj Uskršnji boravak u Japanu potrudeći se da svoje odiuševljenje prenese budućim posetiocima zemlja Dalekog Istoka:

- Najzad, posle 30 godina maštanja i planiranja, moja ćerka mi je ispunila jedan san, koji se zove Japan. Za Vaskršnje praznike nam je obezbedila i organizovala desetodnevni boravak i obilazak Japana celoj porodici, supruzi, sinu i meni, tako da se san pretvorio u javu! Zašto Japan? Oduvek nas je privlačila njihova kultura, istorija, duhovnost, običaji, tehnologija i sve ostale asocijacije za tu zemlju. Sve što smo očekivali da ćemo videti i doživeti bilo je mnogo iznad očekivanja. Deset dana čuđenja i divljenja bilo je malo da se sve sagleda. Obišli smo Tokio, Osaku, Hirošimu, Kjoto (stara carska prestonica) i Kavagučiko (mesto na obali jezera ispod Fudžija). Od gradova, koje smo obišli, ne zna se koji je lepši, sređeniji, bogatiji istorijom, industijom, turizmom, infrastrukturom, svi izgledaju savršeno. Priroda je prelepa, njihovi zamkovi, pagode, tvrđave, zgrade, ulice, trotoari, parkovi osim što izgledaju prelepo i čine bogatstvo za oči i dušu je sve kao novo! Fenomenalno očuvano i održavano, kao da je juče napravljeno. Mnogo vode računa o izgledu, stalno sređuju i vidi se taj brižan odnos prema okolini svemu napravljenom. Japanci su neizmerno ljubazni, kulturni, pažljivi, uslužni, nenametljivi i uvek su spremni da pomognu, da objasne i da se zahvale na tradicionalan način skupljenih ruku i pognuti sa Arigato! Turiste jako cene, poštuju, posvećeni su im, neće nikada da iskažu negodovanje ako urade nešto pogrešno, jer imaju svest da su to turisti i da ne znaju sve njihove običaje i ne gledaju ih kao lovac plen. Ono što nas je iznenadilo, na licima im se ne vidi nervoza, nezadovoljstvo, umor da im bilo šta fali, uvek nasmejani, zadovoljni i spremni za razgovor. Mora se istaći, ali stvarno, njihova tehnologija i infrastruktura. Bez obzira što smo obišli dosta zemalja i kontinenata, morali smo se pripremiti za snalaženje u traženju usluga od aerodrome, metroa, železnice, restorana, hotela, muzeja... Sve je digitalizovano, dosta toga može preko interneta da se obezbedi, jer komunikacija i usluge idu preko mašina. Za svaku mašinu treba mala škola, od usluge koja ti treba do onoga šta želiš u okviru te usluge. Nije ništa kopmplikovano, jer birate uslugu na engleskom, a koristili smo i aplikacije sa mobilnog za prevode, tako da ne postoji strah od nesnalaženja. Apoteke nismo videli nigde, možda ih i ima, ali se nismo raspitivali, u svakom slučaju obskrbiti se pre puta. Takođe, policiju nismo videli uopšte, dosta je pokriveno sa kamerama. Ceo boravak bio je upotpunjen sa zemljotresom u Hirošimi, od 6,3 Rihtera, ali očigledno da smo samo mi bili u panici, jer kada se desio u jedan i trideset ujutru, niko nije izašao na ulicu osim nas. Šta ti je navika! Autobusi i automobili su hibridni ili na struju, vozovi i metroi su futuristički XXII vek, to je posebna priča, doživljaj, osećaj da si u vozu a ne u avionu, dizajn, usluga, to mora da se doživi, ne može da se opiše! Generalno, treba otići u Japan, doživeti ga, jer ni jedan film, emisija ili reportaža to ne može da dočara, jer si ti taj akter koji treba sve lepote da doživi i oseti.

SMEŠTAJ – kakav smeštaj je, po vašem mišljenju, najbolje rešenje?

- Japan je skučen prostorom, imaju veliki broj stanovnika po kilometru kvadratnom i ne može da se očekuje smeštaj na kakav smo navikli, osim u hotelima visoke klase. Cene su evropske, što znači da nije baš za svačiji i naš džep. Mi smo koristili smeštaj preko AirbNB i bilo je različitih, neki stanovi su bili super, a neki na ivici komfora, ali svi su sa HiTeckom. Za korišćenje stanova i boravka po hotelima potrebno je da se ode na internet ili potražiti na YouTubeu upustva, za sve što je na struju, a naričito u kupatilu. Samo jedan dan smo bili u hotelu visoke klase, koji je prelep, u klasi Las Vegas hotela i ta usluga ne može da se poredi sa uslugama u ostatku sveta, to je nešto vrhunsko koje proizilazi iz njihovog mentaliteta.

HRANA – koja su vam bila omiljena jela/lokalni specijaliteti na tom putu?

- Sin i ja smo imali problem sa izborom hrane, supruga i ćerka su lakše dolazile do obroka. Najveći izbor je riba koja se sprema na njihov način, nudle (poznata njihova soba) koje se spremaju tradicionalno i naravno suši. Uspeli smo nekako da se prehranimo, u nekoliko restorana bila je fantastična hrana, prilagođena evropskoj kuhinji, u samoposlugama imaju veliki izbor spremljenih obroka, pecivo im je odlično. Za osobe željne gastronomske avanture je pravo mesto.

PIĆE – u kojim napicima ste najviše uživali?

- Od pića imaju sve, sva nama poznata alkoholna i bezalkoholna. Najviše konzumiraju sake i napitke od zelenog čaja.

AKTIVNOSTI – kako ste najradije provodili slobodno vreme?

- Slobodnog vremena nije bilo. Stalno smo bili u pokretu, želeli smo što više da vidimo i obiđemo. Malo je 10 dana za takvu zemlju koja obiluje nesvakidašnjom kulturom i istorijom. Ako možemo da nazovemo to malo slobodnog vremena što smo imali, obilazak molova, više razgledanje kako izgledaju i šta ima od njihovih proizvoda nego kupovinom.

NEXT TRIP – gde planirate sledeće da otputujete?

- Dobro pitanje, pre bih dao odgovor gde ne bih da putujem! Razmišljam o Islandu, to mi je nekako želja da vidim, ali ne gradove, nego ta bela prostranstva, da vidim auroru, sa haskijima da se vozim. Volim putovanja na kojima ima dosta aktivnosti, to je ono što me ispunjava na putovanjima. Plaže i ležanje na suncu su mi gubitak vremena. Možda, Francuska? Dolina Loare, to mi je želja iz osnovne škole, pošto je nastavnica francuskog bila očarana tom rekom i nama đacima stalno pričala i pokazivala fotografije sa putovanja.

DREAM TRIP – koje mesto bi voleli da posetite tokom života?

- Voleo bih da posetim Šangaj. To je grad koji me privlači, o kome sam mnogo slušao, gledao na TV-u i čitao.

Autor: Mario Badjuk
Foto: Privatna arhiva

Pogledajte još