Garavi sokak

Koncert Baneta Krstića i njegove ekipe prekinut je posle nešto više od sat vremena a sve je trebalo da bude ravničarski mirno.

Petrovaradinski dani

Lokacija koja je bila skrovište partizana u Drugom svetskom ratu, revitalizovana je poslednjih godina kao kulturni centar pa su u okviru Bojčinskog leta na bini između Boljevaca i Progara, pored mnogih lokalnih umetnika, nastupali i Bajaga i instruktori, Zvonko Bogdan, Dado Topić, Vlada Divljan...

Sve se to odvija vikendom ali pošto Garavi sokak ima poseban značaj za manifestaciju na obodu opštine Surčin (prvi su tu zasvirali, na debelom minusu), pripala im je čast da završe svečarski ponedeljak kojim su počeli Petrovdanski dani.

Šećerna vuna i publika od 7 do 77

Publika za koju ne može da se kaže „od 7 do 77 godina“ jer je bilo dosta mlađih, a Boga mi i starijih, šećerna vuna, dečja jurnjava ispred bine...Sve je to uobičajen, osoben kolorit Bojčinskog kulturnog leta pa nije izostao ni ovoga puta.

Garavi sokak je takvu atmosferu lagano zagrevao uz „Kad dođem ja“ pa je živnulo uz „Biće bolje ako budeš tu“, valcer „Jedina viloi „Kao jakoja, kako Bane kaže, ima najviše pregleda na „jutjubu“. Odmak od repertoara Garavog sokaka se desio dok se Bane malo odmarao, a glavne role preuzeli gitarista (Vlatkova „Gipsy Song“) i klavijaturista („Call Me Al“ Pola Sajmona).

A onda munje

Bljesak munje, grom, nema struje, u sekundu se pali agregat, svirka se nastavlja, novi pucanj sa neba, bina mokra, sve staje samo ljudi trče kud koji... Zaustavljaj poslednju 605-icu na drumu, zaustavljaj motorizovane koji kreću put Beograda...

Svačega je tu bilo, pa i straha da će one koji su kod kuća ostavili otvorene prozore sačekati potop u stanu. Asfalt je, međutim, svakim metrom ka gradu bio sve suvlji, briga je već u putu nestajala pa će ostati lepo, neobično sećanje na munjevitu noć u „predgrađu predgrađa“.

Kiša je dozvolila bendu da brojnoj publici koja je ispunila sva sedeća mesta servira još neka lepa iznenađenja – „Svako ima nekog koga više nema“, medli iz repertoara Zvonka Bogdana, čuvenu „Marinu“ ali je uz „Ko te ima taj te nema – sve puklo.

Svačega je tu bilo, pa i straha da će one koji su kod kuća ostavili otvorene prozore sačekati potop u stanu. Asfalt je, međutim, svakim metrom ka gradu bio sve suvlji, briga je već u putu nestajala pa će ostati lepo, neobično sećanje na munjevitu noć u „predgrađu predgrađa“.

Pogledajte još